USKLADIMO FREKVENCIJE

Invaliditet nije naš identitet

Kategorija: /
Autor: B. G. Dabić
„Magistra sam pedagogije i trenutno nezaposlena. Članica sam Svjetskog saveza mladih, pohađam sate pjevanja, vježbam pilates, volim učiti strane jezike, putovati, ići u adrenalinske parkove, družiti se s prijateljicama, dobro izgledati, a tek onda bilo bi dobro da se usput spomene da sam visoko slabovidna”, na ovaj se način predstavlja mlada i svestrana Katarina Ivkić , Županjka sa zagrebačkom adresom.
                                                     
 
Katarina posebno ističe da je članica Svjetskog saveza mladih na čijoj stranici mimladi.hr se objavljuju različiti tekstovi. Takav jedan inspirativan članak pod nazivom „Invaliditet nije naš identitet” napisala je nedavno i Katarina, na temu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.
 
„Smatram da 3. prosinca ili 15. listopada kada se obilježava Dan bijelog štapa ili 4. siječnja - Međunarodni dan Brailleova pisma nisu jedini dani u kojima će se izražavati poštovanje prema osobama s invaliditetom ili nedostatkom (ni u kojem slučaju „hendikepom”), nego bi to trebalo biti svaki dan na način da nas se zaposli, uključi u društvo, a ne samo na ove dane ukazivati na to što mi možemo ili ne možemo, koja prava imamo ili nemamo, doživljavati kao jadne ili kao super heroje koji ne mogu ništa ili mogu sve. Mi nismo jadni, a ni super heroji, već ljudi koji koji žive normalno kao i svi drugi ”, kaže u članku Katarina.
 
„Smatram da nam se treba pružiti prilika za rad,  za samostalnim kretanjem, za životom, i ako mi imamo poštovanje prema drugim osobama onda bi se i nama trebalo jednako omogućiti sudjelovanje u svakodnevnim životnim aktivnostima. Primjer je Svjetski savez mladih, u kojem sam ja prva osoba koja ima određeni nedostatak, pohađam školu pjevanja u koju samostalno odlazim, također i na pilates i ostale aktivnosti Od 19 godine samostalno se krećem po Zagrebu i sve manje nailazim na arhitektonske prepreke koje mogu nama osobama oštećenog vida otežati kretanje. No, barijere u glavama ljudi, bojim se, tek će se srušiti kasnije", kaže Katarina.
 
Pokušava se što samostalnije organizirati, jer smatra , ako želimo  da se osobe s invaliditetom uključe u  zajednicu moramo im dati priliku i poštovanje, i to najviše za samostalnim djelovanjem u mjeri u kojoj to ta osoba može. Ono što ju smeta je što se često ljudi obraćaju njezinoj pratnji, a ne njoj. "Uvijek se treba obraćati nama, a ne pratnji, roditeljima, pomoćnicima... to je možda i najveća barijera u glavama ljudi", kaže Katarina. 
 
Upravo je upisala pedagogiju kako bi ukazala na način kako se odnositi prema osobama s invaliditetom, ukazati na pogreške u društvu, koje čine i sami roditelji prema djeci, te želi svojim primjerom potaknuti i druge na samostalniji život . Katarina je trenutno, kao i mnogi mladi u potrazi za poslom. "Smatram da je važno raditi . Ja imam dosta aktivnosti i dobro se za sada osjećam, ali voljela bi raditi , da se osjećam korisnom kao i moji prijatelji koji rade. To je sada moja misija, kaže Katarina i poziva sve da fb poprate stranicu Validni i kampanju koju su pokrenuli u Hrvatskoj, a kroz koju će se osobe s invaliditetom predstavljati kroz njihove vrijednosti, kroz ono što mogu, te na taj način razbijati predrasude u društvu.

 

Hitovi: 155