USKLADIMO FREKVENCIJE

Kako se ponašati u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom

Kategorija: /

Obično smo svi zbunjeni u susretu s osobama s invaliditetom, iako svaka peta osoba ima neku vrstu invaliditeta.

Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći, te predrasude ili strah od susreta s nepoznatim, sputavaju ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć. Sa željom da olakšamo svakodnevni život osobama s invaliditetom i da potaknemo ljude na kontakte bez straha opisati ću kako se treba ponašati u svakodnevnoj komunikaciji s osobama sa različitim vrstama invaliditeta.

Budući da se prema iskustvu naš stav prema određenoj grupi ljudi odražava već u nazivu kojim ih oslovljavamo, nejednaki tretman odnosno diskriminacija počinje već u imenu kojim smo, možda i nehotice, neku osobu u startu označili i time je sveli na njezin nedostatak, umjesto da je doživimo kao osobu koja ima teškoće, ali i sposobnosti, želje i potrebe poput svih nas.

Kada kod osobe s invaliditetom prepoznate potrebu za pružanjem pomoći, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći. Obraćajte joj se neposredno, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se naprimjer lijevom rukom ili dodirom, onako kako to najbolje odgovara toj osobi. Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: “Vidimo se”, “Pozdravljam, trčim dalje”, “Čujemo se”, - bez obzira na to o kakvom se invaliditetu radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi. Ako s osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine.

Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite ju da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete. Govorite polako i direktno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usnama pomažu joj da razumije. Ako ipak niste sigurni da vas je razumjela napišite poruku. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na Vašu ruku. Gluhoslijepe osobe vas mogu razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slova na njenom dlanu.

Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski. Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća jer se od vas ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.

Čekajući u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite za to da teško pokretna osoba odmah dođe na red kao i prilikom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona. Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste za to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi. Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu. Kada u prometu susretnete vozilo označeno “invalidskim znakom” povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji. Ne parkirajte na mjesta označena “invalidskim znakom”. Poštujte vozače sa invaliditetom.

Ako želite učiniti više: Kad možete, pridonesite izjednačavanju mogućnosti za građane koji imaju posebne potrebe svatko u svom radnom okruženju i u mjestu stanovanja. Nadam se da će Vam ove upute biti od velike pomoći jer i sama sam se nalazila u situacijama kada nisam znala koji bi način pomoći bio najadekvatniji za osobu s određenom invalidnosti.

Autor: Janja Stojanović, mag.med.techn.

Hitovi: 157