USKLADIMO FREKVENCIJE

Snježana Puljić, predsjednica GAK-a Županja : Uloga u filmu "Adam" jedno je novo iskustvo

Kategorija: /
Autor: B. G. Dabić


Prvi slavonski igrani film Adam redatelja Marija Šuline i scenarista Franje Nagulova iz Vinkovac osvojio je posljednjih mjeseci nekoliko prestižnih nagrada. Film "Adam" dobiva priznanja u Montrealu, Barceloni, Veneciji i, što je najnovije, u New Yorku. Snježana Puljić, glumica i predsjednica GAK-a Županja dio je glumačke ekipe koja osvaja brojna priznanja u svijetu. Razgovarali smo o o ulozi u spomenutome igranom filmu, angažmanu, snimanju, uspjehu koji je film postigao, ali i o radu GAK-a Županja u ovoj godini koja je za sve bila izuzetno teška, a posebice za umjetnike.

 Možete nam nešto više reći o filmu Adam?

Film „Adam“ prvi je slavonski film koji je ugledao svjetlo dana. Možemo reći da je u cijelosti slavonski film, jer redatelj, scenarist, glumci, snimatelj, šminkeri…žive i djeluju u Slavoniji. Radnja filma smještena je u slavonsko selo, a glavni protagonist je Adam koji je prošao sve strahote domovinskog rata, prošao pakao, boluje od PTSP-a i njegov sin, dječak kojega rat isto tako nije štedio. O samom sadržaju ne bih govorila kako ne bih pokvarila trenutak spoznaje same završnice filma.

Tu se još javljaju likovi koji „žele“ pomoći Adamu, ali naravno više mu odmažu nego pomažu, jer je on izgradio neki svoj svijet u kojemu živi, a koji se razlikuje od poimanja svijeta sredine u kojoj se nalazi. Nažalost, to možemo vidjeti i sresti svakodnevno oko nas , kako prolaze oni koji su drugačiji od ostalih bez obzira o kojoj se različitosti radi.

Kako je došlo do Vašeg angažmana u filmu, recite nešto o ulozi koju imate u filmu?

Većina glumačke postave dolazi iz Kazališta „Mika Živković“ iz Retkovaca, ima ih sa osječke Dramske akademije i osječkog HNK, a eto Dejan Pejić i ja dolazimo iz Gradskog amaterskog kazališta iz Županje. Casting majstor je Marko Sabljaković sa kojim naš GAK ima odličnu suradnju, koji nam je režirao dvije predstave i koji naše glumce poznaje možda bolje nego oni sami sebe. Marko je smatrao da sam ja ta koja bi mogla odigrati ulogu socijalne radnice, Vesne Užarević, pozvao me, ja sam pristala i tako je sve krenulo.

Kako je proteklo snimanje?

Ovo je za mene jedno novo iskustvo. Snimali smo spotove, ali ovo je nešto posve drugačije. Filmska gluma se uvelike razlikuje od kazališne. U kazalištu kada predstava krene vi ste ta osoba koju igrate od početka do kraja predstave i što god da se dogodi, bilo da zaboravite tekst, bilo da vam zapne haljina za partnerovo dugme ili pukne klupa usred predstave , snalazite se kako znate i umijete. Dok na filmu, snimate kadar po kadar, rečenicu po rečenicu…poslije se to sve fino složi, dodaju efekti, glazba… Ja se pojavljujem u scenama koje su snimane na jednom stanu u Sikirevcima i u gradu Đakovu.

Kada smo snimali posljednje kadrove već je uvelike bilo hladno, preko ljeta bilo je komaraca, ali ekipa je bila odlična pa se sve zaboravi.

Kako ste doživjeli veliki uspjeh filma na svjetskim festivalima?


Kada odgovaram ovako na pitanja čini mi se kao da sam prava glumica…kako sam doživjela? Nešto što radite sa srcem i dušom, nešto u što ulažete cijeloga sebe kad-tad mora uroditi plodom. Cijela ekipa je vjerovala da radimo nešto dobro, bez obzira što nemamo financijsku podršku niti jedne institucije. Mi smo dali sebe (cijela ekipa) kao da primamo ne znam koliki honorar.

Vjerujem da je redatelju Mariu Šulini bilo najteže, sve je to trebalo objediniti, složiti, organizirati i uspio je u tome. Niti jedan jedini trenutak nije pomislio da to neće biti dobro.

Možda ga je obeshrabrila besparica, možda odbijanje domaćih jer nije nepoznato da Adam nije doživio prevelik uspjeh u Hrvatskoj, odbijen je na svim festivalima od Pule do Vukovara što je najveći apsurd, ali eto svijet je rekao svoje…

„Adam“ je nominiran za najbolji igrani film na Barcelona Film festivalu nezavisnog filma, s istom nominacijom slijedi Austria International Film u Beču. S festivala Venice Film Awards stigao je „Zlatni lav“ za najbolju režiju. Film je ušao u finale za dodjelu nagrada New York Movie Awards i otuda je stigla vijest o nagradi za najbolju fotografiju. Sada ide Montreal, pa tko zna… 


Godina je pri kraju . GAK nas je trebao obradovati novom predstavom, no ipak se planovi nisu mogli realizirati, kazališni amateri dio su kulturne scene grada koja umnogome pogođena korona krizom. Kako dalje , kakvi su planovi?


Nažalost je tako, GAK je imao u pripremi dvije predstave „Općinski načenik“ komedija Franje Babića (adapitirani tekst) u režiji Vjekoslava Jankovića i predstava „Ivica i Marica“ u mojoj režiji. Predstava za odrasle skoro je napravljena do kraja, trebalo nam je mjesec dana intenzivnih proba da ju dovršimo, ali nažalost nismo uspjeli. Nadamo se da će biti gotova i premijerno odigrana, jer predstava je napravljena kako bi zabavila i nasmijala publiku. Redatelj je pravo otkriće i ne znam kojim riječima bi opisala njegov način pristupa amaterima i našem radu. U svom sivilu koje nas okružuje probe su bile nešto predivno, pune smijeha, svaka proba je mala radionica na kojoj smo naučili puno toga. Da sam znala što sada znam mislim da bi ulogu u filmu odigrala puno bolje, jer struka je struka. Jako puno smo naučili od Vjekoslava Jankovića, kazališnog, televizijskog i filmskog glumca, redatelja…i nadam se da će naša vjerna publika vidjeti kako napredujemo iz godine u godinu.

Moram napomenuti da je Dejan Pejić angažiran u snimanju znanstveno-povijesnog serijala „Vučedolske tajne“ čiju premijeru očekujemo 2021., a Franjo Škegro ima ulogu u filmu „Šesti autobus“ čija premijera je 2021., i eto došli smo na svoje.

U planu nam je dati dvije premijere koje smo „dužni“ našoj publici, a onda sve ispočetka. Dio ekipe nam odlazi na studij, ali dio mlađe ekipe postaje nam „stariji“ . Naravno dolaze neki novi klinci koji će krenuti od početka, a ovi srednji na temelje koje su dobili počinju slagati i graditi, a ja ću se truditi da ima omogućim dobre profesore koji će im to omogućiti. Naravno bez potpore Grada Županja, VSŽ i Ministarstva kulture ne bi mogli kao niti bez temelja (mislim na stare glumce) na kojima sve počiva.

Znamo da je odnedavno počela i kino projekcija u našem gradu pa nam i to otežava rad ( postavljanje platna), ali se iskreno nadam da će se i to riješiti na obostrano zadovoljstvo.

Planova je puno, a što ćemo ostvariti vidjet ćemo.

Ove godine ostali smo bez našeg člana i nekadašnjeg predsjednika Andrije Lučića koji nas je iznenada napustio, kojem smo zahvalni za sve što je učinio za GAK. Tako je u životu , jedni odlaze drugi dolaze, samo ne smijemo zaboraviti one koji su otišli.


I na samom kraju želim svim ljudima dobre volje sretne i blagoslovljene blagdane u ime cijele ekipe GAK-a.





Hitovi: 234